Urtikarija
Koprivnjača
Šta je urtikarija?
Urtikarija, u narodu poznata pod imenom koprivnjača, je stanje koje se očituje pojavom crvenkastog osipa praćenog svrabom, angioedemom ili oboje.
Koža izgleda kao da je ožarena koprivom, po čemu je i dobila ime.
Važna karakteristika urtikarije je da se pojedinačne urtike povlače u roku 24 sata sa jednog mjesta i ponovo pojavljuju na nekom drugom mjestu, te je u dijagnostici korisno zaokruziti nekoliko urtika i pratiti kako se razvijaju i ponašaju.
Kako nastaje urtikarija?
Ova bolest nastaje kada imunološki sistem oslobađa protivupalne supstance iz mastocita među kojima je najpoznatiji histamin. On svojim djelovanjem dovodi do širenja i povećane propustljivosti malih krvnih sudova u koži zbog čega nastaje crvenilo i otok, te podražaja nervnih završetaka koji uzrokuju svrbež.
Uzroci urtikarije mogu biti različiti, uključujući alergijske reakcije na hranu, lijekove, insekte, stres, a mogu da je uzrokuju i fizički faktori poput toplote, hladnoće ili pritiska na kožu.
Liječenje obično uključuje antihistaminike, a u težim slučajevima mogu biti potrebni i drugi lijekovi, kao i dodatne mjere.
Urtikarija može varirati od blage i prolazne, do hronične i teške, te se u većini slučajeva može uspješno kontrolisati odgovarajućim liječenjem.
Urtike mogu biti boje mesa, ružičaste ili crvene. Mogu biti različitih oblika i veličina, ali obično izgledaju kao osip od koprive.
Glavni simptomi su:
- Osip
- Svrab
- Crvenilo kože
- Otok
Koliko često se javlja?
Urtikarija je jedno od najčešćih oboljenja kože.
Oko 20% ljudi nekad u životu dobiju urtikariju. Incidenca akutne urtikarije je veća kod ljudi sa atopijskom konstitucijom tj. kod ljudi koji su skloni alergijama.
Učestalost hronične urtikarije je manja i kreće se između 0,5% i 1% u opštoj populaciji.
Vrste urtikarije
Urtikarija se može zamijeniti s nizom drugih dermatoloških oboljenja koja su slična po izgledu i takođe su praćena svrbežom; međutim, ljekar, prilikom određivanja dijagnoze, može razlikovati urtikariju od ovih oboljenja. Važno je znati da urtikarija nije zarazna.
Na osnovu
DUŽINE TRAJANJA
Akutna
< 6 sedmica
Hronična
> 6 sedmica
Akutna urtikarija
Vrsta urtikarije koja traje do 6 sedmica. Može biti uzrokovana alergijskim reakcijama na hranu, lijekove, kozmetiku ili sapune; infekcijama; ugrizima i ubodima insekata; ekološkim faktorima; lateksom; neopravdanim pritiskom na kožu, hladnoćom ili vrućinom; emocionalnim stresom; fizičkom aktivnošću, te Izloženosti novim kućnim ljubimcima (perut), prašini, plijesni, hemikalijama ili biljkama.
Nekada urtikarija može biti udružena i sa angioedemom.
Angioedem
Predstavlja alergijsku reakciju sličnu koprivnjači, pri čemu se promjene formiraju u dubljem sloju kože. Ova pojava uzrokuje značajan otok, obično lokalizovan u području lica, posebno blizu očiju i usana. Otok izazvan angioedemom može se takođe manifestovati unutar grla, što predstavlja opasnu situaciju zbog mogućeg ometanja disajnih uslijed zatvaranja disajnih puteva.
Bolesnika je potrebno zbrinuti u zdravstvenoj ustanovi, pod nadzorom doktora, te provesti liječenje u skladu sa algoritmom za zbrinjavanje takvih pacijenata.
Hronična urtikarija
Hronična urtikarija je vrsta urtikarije koja traje duže od 6 sedmica. Češće se javlja kod osoba srednjih godina i kod žena.
Hronična urtikarija može biti spontana ili inducibilna (fizička), a oba tipa se mogu javljati istovremeno kod iste osobe. Inducibilnu hroničnu urtikariju uzrokuju dobro poznati faktori, te tako razlikujemo dermografizam, urtikariju izazvanu hladnoćom, toplotom, vibracijama, vodom, UV ili vidljivim svjetlom, pritiskom i drugim faktorima. Kod hronične spontane urtikarije uzrok nije dobro poznat. Nju mogu da pogoršaju stres, određena hrana, infekcije, autoimune i druge bolesti. Neki pacijenti mogu imati više podtipova urtikarije što otežava dijagnozu i liječenje
Dermografizam ili
"pisanje po koži"
Predstavlja kožnu reakciju u kojoj se, nakon mehaničke iritacije kože kao što su grebanje, trljanje ili pritisak, manifestuju crvene uzdignute linije.
Solarna urtikarija
Nastaje nakon kratkotrajnog boravka na suncu pod djelovanjem ultraljubičastog (UV) i/ili vidljivog svjetla. Karakterišu je tipične urtike na koži koje prate svrab, osip, crvenilo i otok i koje se povlače utoku 24 sata.
Dijagnoza urtikarije
Dijagnoza urtikarije postavlja se na temelju anamneze, fizikalnog pregleda, te laboratorijskih i drugih testova (ovisno o tipu urtikarije).
Neka druga dermatološka i sistemska oboljenja mogu podsjećati na urtikariju, zato je važno uzeti detaljnu anamnezu od pacijenta: podatke o početku i trajanju bolesti, simptomima koji je prate, povezanosti pojave simptoma s uzimanjem određene hrane ili lijekova, prisustvo drugih bolesti. Takođe je važno saznati da li neko u porodici boluje od urtikarije.
Ukoliko u trenutku fizikalnog pregleda nisu prisutne promjene na koži, poželjno je da pacijent uslika kožu kada su urtike prisutne ili detaljno opiše simptome.
Kod postavljanja dijagnoze hronične urtikarije, dermatolog pored detaljnog pregleda i uzimanja anamneze, može tražiti i dodatne testove u vidu laboratorijskih analiza krvi, alergoloških testova, fizičkih testova, a rijetko može tražiti i biopsiju kože kako bi otkrili tačan uzrok. Ponekad je potrebno uključiti i ljekare drugih specijalnosti (npr. alergologe, reumatologe, gastroenterologe i druge).
Akutna urtikarija obično ne zahtjeva rutinska dijgnostička testiranja osim uzimanja anamneze. Izuzetak su alergije na hranu ili lijekove, kada je potrebno sprovesti detaljnija testiranja.
ALERGOLOŠKO TESTIRANJE
(PRICK I EPIKUTANO)
Između 3 sedmice i 3 mjeseca od POVLAČENJA kliničkih simptoma alergijske reakcije.
Antihistaminici, kortikosteroidi ( sistemski i lokalni), beta blokatori, ACE inhibitori ( relativno), antiemetici, sedativi..).
Liječenje urtikarije
TERAPIJA AKUTNE URTIKARIJE
Cilj terapije je da se bolest liječi dok ne nestane, da se uspostavi kontrola nad bolesti i normalizuje kvalitet života.
Prvi korak
Prvi korak u liječenju je otkrivanje, eliminacija i izbjegavanje poznatih uzročnika urtikarije, te povećanje tolerancije.
Pacijenti koji uspiju u potpunosti eliminisati uzročnike urtikarije smatraju se izliječenim. Međutim, većina pacijenata ipak ne može da u potpunosti eliminiše uzročnike i da na taj način izliječe urtikariju.
Samo izbjegavanje uzročnika je takođe korisno, jer može da doprinese smanjenju simptoma i aktivnosti bolesti, ali ipak nije dovoljno da se bolest stavi pod kontrolu, te je potrebno uključiti i lijekove u terapiju.
Mnogi lijekovi, posebno nesteroidni protivuplani lijekovi, mogu pogoršati simptome urtikarije, te se preporučuje njihovo izbjegavanje tokom perioda izbijanja urtikarije.
Za pseudoalergene iz hrane (intolerenacija na hranu) za koje se smatra da izazivaju urtikariju, preporučuje se provođenje 4-nedjeljne eliminirajuće dijete.
Konzumacija alkohola nije preporučena.
Istodobni stres, poremećaj sna, infekcije, predmenstruacija, te neredovna upotreba antihistaminika takođe mogu pogoršati bolest.
Rijetko prijavljeni okidači urtikarije uključuju dim cigareta, grinje, kućnu prašinu, polen, plijesan i spore, a pacijente treba informisati o svim ovim mogućim iritansima.
Drugi korak
Drugi korak u liječenju je primjena lijekova koji se koriste za kontrolu aktivnosti bolesti suzbijanjem oslobađanja medijatora alergijske reakcije iz mastocita.
U liječenju urtikarije (sa ili bez angioedema), fokus treba biti na ublažavanju znakova i simptoma dok se urtikarija spontano ne povuče.
Kako bi se ovo postiglo, lijekovi treba da se uzimaju svakodnevno u kontinuitetu sve dok više ne budu potrebni.
Prva linija terapije su H1 antihistaminici
druge generacije
Antihistaminici se vežu za histaminske receptore i sprečavaju nastanak svraba i urtika (crvenila i otoka).
Danas se u liječenju urtikarije preporučuju samo novije generacije antihistaminika (tzv. antihistaminici druge generacije) zbog dobrog terapijskog efekta, sigurnosnog profila, i odsustva ili minimalnog sedativnog efekta.
U terapiji urtikarije preporučuje se svakodnevna upotreba ovih lijekova, a ne po potrebi, kako bi spriječili pojavu novih urtika i angioedema.
Većini pacijenata dovoljna jedna doza tokom dana da ublaži simptome urtikarije, ali ukoliko nakon dvije sedmice kontinuirane upotrebe i dalje postoje simptomi i nelagoda, ljekar može da preporuči i veću dozu (do 4 puta) od standardnih doza.
Predstavnici antihistaminika druge generacije su levocetirizin, loratadin, desloratadin, cetirizin, feksofenadin, bilastin i ebastin. Iako imaju isti mehanizma djelovanja, između sebe mogu da se razlikuju u brzini i dužini djelovanja, okupiranosti histaminskih receptora, interakcijama sa hranom, lijkeovima i slično.
Druga linija terapije
Druga linija terapije su omazilumab kao dodatak antihistamicima.
Treća linija terapije
Treća linija terapije je ciklosporin kao dodatak antihistaminicima.
Sistemska primjena kortikosteroida se može razmotriti samo kao kratkotrajna terapija u slučajevima teških pogoršanja (izbjegavati dugotrajnu terapiju). Topikalni kortikosteroidi (koji se nanose na kožu) se ne preporučuju kod urtikarije.
